Nikolas Grinvud

Vreme

Surovo je to vreme jer
kad padne mrak, taj dan ne može da se vrati.
Kad padaju suze — one su pale, zauvek.
Jer krv, kad se proli, više ne ostaje u telu.
Jer sećanja ne mogu biti ista kao stvarnost.
Surovo je to vreme.

Surovo je to vreme jer
gde je smrt prošla, život ne prati.
Jer je prošlost nešto što ne postoji.
A ono što vidimo — nestane i nestane!
Svaki trenutak je prolazni trenutak.
Surovo je to vreme.

Milo je to vreme jer
kad duva vetar — duva u naletima.
Jer u istom danu sunce sija s obe strane neba.
Jer nam daje kraj pre nego što
život postane predug i gorak.
Milo je to vreme.

Milo je to vreme jer
ni dobro ni zlo ne postaju večni.
Jer suze, kada padnu, padnu — i presuše.
A vreme daje lepoti njenu krunu,
jer lepota, kad je prolazna, biva još lepša.
Milo je to vreme.

Vreme

Reč autora

Kao prva pesma koju sam ikada napisao izvorno na srpskom jeziku, ova pesma će mi uvek biti posebna.

Ona se ne bavi toliko brzinom protoka vremena, koliko njegovom nepovratnošću. Nedugo pre nego što sam je napisao, proveo sam neko vreme proučavajući naše najbolje fizičke teorije i shvatanja o tome šta vreme zapravo jeste. Iako to pitanje i dalje ostaje u velikoj meri bez odgovora, jedno je sigurno: vreme se kreće linearno u pozitivnom smeru, i ne deluje verovatno da ćemo ikada pronaći način da ga vratimo unatrag.

Read more:

Omogućio Buttondown